Trenje i sila trenja
- Objasniti odakle potiče trenje i u kojem smjeru djeluje.
- Razlikovati statičko od kinetičkog trenja i objasniti granicu kretanja.
- Primijeniti izraz Ftr = μ·N u računskim zadacima.
- Navesti primjere korisnog i štetnog trenja te načine povećanja i smanjenja.
1. Šta je trenje
Gurni knjigu po stolu i ona se zaustavi. Površine knjige i stola nisu savršeno glatke: na mikroskopskom nivou imaju brazde i izbočine koje se zakače jedna za drugu. Osim toga, čestice dviju površina se na dodirnim tačkama privlače. Zbog toga nastaje sila trenja.
Sila trenja djeluje duž dodirne površine i suprotstavlja se relativnom klizanju dodirnih površina ili njihovoj tendenciji da proklizaju. Zato trenje na knjigu koja klizi djeluje suprotno njenom kretanju. Pri hodanju stopalom guraš tlo unazad, a statičko trenje tla gura tebe naprijed: trenje ne mora biti suprotno kretanju cijelog tijela.
Za vodoravnu podlogu iznos sile trenja računamo pomoću sile kojom tijelo pritiska podlogu. Ako nema drugih vertikalnih sila i tijelo ne ubrzava vertikalno, normalna sila podloge N po iznosu je jednaka sili teže. Izraz Ftr = μ·N odnosi se na klizanje; za statičko trenje daje samo njegovu najveću vrijednost:
Veličina μ je koeficijent trenja. On nema jedinicu — to je broj koji zavisi od dviju površina: guma po asfaltu ima veći μ od metala po ledu.
2. Statičko i kinetičko trenje
Gurni tešku kutiju slabije: ne miče se. Povećavaj silu — kutija i dalje miruje. Trenje koje tada djeluje zove se statičko trenje i ono raste zajedno s tvom silom. Sve dok je tvoja sila manja od granice, statičko trenje je tačno jednako tvojoj sili i rezultanta je nula.
Granica je najveća vrijednost statičkog trenja:
Kada tvoja sila pređe tu granicu, kutija se pokrene. Tada djeluje kinetičko trenje: ono je približno stalno i obično nešto manje od najveće statičke vrijednosti. Zato je teže pokrenuti tijelo nego ga održavati u kretanju.
| Vrsta trenja | Kada djeluje | Iznos | Primjer |
|---|---|---|---|
| Statičko | tijelo miruje, a sila pokušava da ga pokrene | od 0 do μ(statičko)·N | ormar koji guraš, a on ne popušta |
| Kinetičko | tijelo klizi po podlozi | približno stalno, μ(kinetičko)·N | sanjke koje klize niz strminu |
Granicu pokretanja računamo sa statičkim koeficijentom μ(statičko). Kada tijelo klizi, računamo sa kinetičkim koeficijentom: F = μ(kinetičko)·N, gdje je μ(kinetičko) uvijek zadat u zadatku (npr. 0,3; 0,25; 0,2). Simulacija radi s pojednostavljenjem: kinetički koeficijent uzima kao 0,8 od statičkog, pa za μ(statičko) = 0,4 dobijamo μ(kinetičko) = 0,32, kao u primjerima gdje su zadata oba koeficijenta. Ne računaj kinetički koeficijent iz statičkog ako to zadatak ne kaže.
3. Korisno i štetno trenje
Bez trenja ne bismo mogli hodati: stopalo bi klizilo, a mi bismo stajali na mjestu. Trenje je korisno i kada kočimo, kada vezujemo čvor, kada guma prijanja za asfalt i kada držimo olovku u ruci.
Ali trenje ima i cijenu. Zagrijava dijelove mašina, troši gume i obuću, smanjuje korisnost motora. Zato ga nekada pojačavamo, a nekada smanjujemo.
| Povećavamo trenje | Smanjujemo trenje |
|---|---|
| zimske gume s dubljim šarama | ulje i mazivo u motoru |
| posipanje pijeska po ledu | kuglični i valjkasti ležajevi |
| nazubljeni đon planinarske cipele | glatke sanke i skije, vosak na skijama |
| kočione pločice | uglačane površine i podmazivanje |
Pri kočenju se kočnice i gume zagrijavaju. Pregrijane kočnice mogu slabije kočiti; prijanjanje gume zavisi od njene temperature, sastava i stanja puta. Zato ne vrijedi opće pravilo da svako zagrijavanje gume smanjuje trenje. Veća početna brzina, uz isto usporavanje, povećava put kočenja.
4. Isprobaj: vuci blok
Povećavaj vučnu silu i gledaj crvenu strelicu trenja. Dok blok miruje, trenje raste zajedno s vučnom silom. Kada pređeš crvenu granicu, blok se pokrene i trenje padne na kinetičku vrijednost. Pomjeranje je usporeno i ponavlja se u prozoru crteža; nije mjerilo pređenog puta. Masa bloka je 10 kg, pa je N = 98,1 N.
Blok miruje. Statičko trenje iznosi 20,0 N i prilagođava se vučnoj sili. Granica je približno 39,2 N.
Sačuvaj trag sile: povećaj pa smanji vuču
Sanduk mase 10 kg je na vodoravnoj podlozi: N = 98,1 N. Propisana sila raste od 0 N do 60 N tokom prvih 6 s, pada na 0 N do 12 s, pa ostaje nula. Pomjeraj vrijeme i prati sačuvanu historiju vuče i trenja. Predvidi: je li trenje prije pokretanja uvijek jednako najvećoj vrijednosti?
Zelena puna: vuča F. Crvena kratko isprekidana: iznos trenja |Ftr|. Ljubičasta dugo isprekidana: prethodno sačuvano trenje.
Predvidi ponašanje trenja pa istraži cijeli ciklus.
Nema sačuvanog poređenja.
Korak po korak: u mirovanju Ftr = F do granice μₛN; pri klizanju Ftr = μₖN suprotno brzini. Brzina se računa malim vremenskim korakom 0,005 s; pri zaustavljanju postavlja se tačno nula, bez vještačke promjene smjera. Prikazani brojčani rezultati su približni. Graf pokazuje iznose sila, ne smjer trenja.
5. Korak po korak: pokreće li se blok
Zadatak: „Blok mase 10 kg vučeš po vodoravnom podu silom 30 N. Koeficijent statičkog trenja je 0,4, a kinetičkog 0,32. Pokreće li se blok i kolika je sila trenja?“
Ogled: određivanje koeficijenta trenja (korak po korak)
Cilj: izmjeriti statičko i kinetičko trenje i izračunati koeficijente. Pribor: drveni blok, dinamometar, vodoravna ravna podloga, vaga. Kontrolisane varijable: ista podloga, ista strana bloka (dodirna površina), ista masa. Sigurnost: dinamometar vuci polako i ravno, ne preopterećuj ga i ne stavljaj prste između bloka i dinamometra.
6. Riješeni primjeri
Dva tipa zadatka: statičko trenje i granica kretanja, te kinetičko trenje i ubrzanje. U svakom tipu su tri primjera, od lakšeg ka težem.
Tip 1: statičko trenje i granica
Primjer 1: blok od 10 kg i sila 25 N
Blok mase 10 kg stoji na vodoravnom podu, a koeficijent statičkog trenja je 0,4. Vučeš ga silom 25 N. Kolika je sila trenja i da li se blok pokreće?
Primjer 2: blok od 10 kg i sila 50 N
Isti blok mase 10 kg vučeš silom 50 N. Koeficijent statičkog trenja je 0,4, a kinetičkog 0,32. Pokreće li se blok i koliko je njegovo ubrzanje?
Primjer 3: teška greda na gradilištu
Građevinska greda ima masu 200 kg i leži na vodoravnoj betonskoj podlozi. Koeficijent statičkog trenja je 0,6. Kolikom najmanjom silom se greda može pokrenuti?
Tip 2: kinetičko trenje i ubrzanje
Primjer 1: vuča s kinetičkim trenjem
Blok mase 10 kg vučeš silom 50 N, a koeficijent kinetičkog trenja je 0,3. Koliko je ubrzanje bloka?
Primjer 2: sanduk od 50 kg
Sanduk mase 50 kg vučeš po podu silom 200 N. Koeficijent kinetičkog trenja je 0,25. Koliko je ubrzanje sanduka?
Primjer 3: koliko klizi kutija
Kutija mase 8 kg gurnuta je brzinom 4 m/s po vodoravnom podu i prepuštena trenju. Koeficijent kinetičkog trenja je 0,2. Za koje vrijeme se zaustavi i koliki put pređe?
- „Trenje je uvijek jednako μ·N.“ To važi za kinetičko trenje. Dok tijelo miruje, statičko trenje je jednako vučnoj sili i može biti bilo šta od nule do granice μ·N.
- „Trenje djeluje u smjeru kretanja.“ Trenje se protivi kretanju ili namjeri kretanja. Izuzetak je kada trenje pokreće tijelo, npr. pogon kotača — tada djeluje u smjeru kretanja vozila.
- „Veća dodirna površina znači veće trenje.“ U školskom modelu trenje zavisi od μ i N, ne od veličine površine. Zato sanke klize isto i kada leže na široj strani.
- „Koeficijent trenja ima jedinicu.“ μ je broj bez jedinice, jer dijelimo dvije sile.
✅ Kviz — provjeri sebe (4 pitanja)
1. Blok miruje, a ti povećavaš vučnu silu. Šta se dešava sa statičkim trenjem?
2. Blok mase 10 kg stoji na vodoravnom podu. Koeficijent statičkog trenja je 0,4. Kolika je granica statičkog trenja? Uzmi g = 9,81 N/kg.
3. Kako najlakše povećaš trenje između gume i zaleđene ceste?
4. Zašto je teže pokrenuti tešku kutiju nego je poslije održavati u kretanju?
7. Primijeni i objasni
Provjeri rješenje i obrazloženje
(a) N = 25·9,81 = 245,25 N, pa je F(max) = 0,5·245,25 = 122,625 N ≈ 122,6 N. (b) 100 N < 122,6 N, pa sanduk ostaje u mirovanju, a statičko trenje iznosi 100 N. (c) Ne pokreće se, pa ubrzanja nema — ono je 0 m/s². (d) Treba smanjiti μ: podmetnuti valjke ili koristiti prikladno mazivo. Obična daska sama po sebi ne mora smanjiti trenje. Time se smanjuje granična sila trenja, a masa ostaje ista.
Simulacija ima blok mase 10 kg. Pritisni „Vrati blok“, postavi μ(statičko) = 0,5 i F = 40 N: blok miruje jer je granica 49,05 N. Zatim povećaj F na 55 N. Kinetičko trenje je 0,4·98,1 = 39,24 N, pa je ubrzanje (55 − 39,24)/10 = 1,576 m/s². Uporedi taj račun s prikazom. Za povratak na mirovanje najprije smanji silu, pa vrati blok.
Provjeri rješenje i obrazloženje
(a) N = 20 · 9,81 ≈ 196 N. μ(statičko) = 80 / 196 ≈ 0,41. μ(kinetičko) = 60 / 196 ≈ 0,31. (b) Sila trenja se ne mijenja: ona zavisi od μ i sile pritiska N, a ne od veličine dodirne površine. Ako mjerenje pokaže drugačije, provjeri da li se podloga promijenila.
Samostalno istraži
Uz nastavnika izmjeri silu potrebnu za pokretanje bloka i silu pri ravnomjernom klizanju. Koristi lagani blok, vagu i dinamometar; ne preopterećuj oprugu. Ponovi tri puta, zadrži istu masu i površine, pa preokreni blok na drugu stranu. Nacrtaj dijagram sila i tabelu. Odredi statičku granicu, kinetičko trenje i njihove koeficijente. Šta tvoji podaci govore o dodirnoj površini?
Provjeri obrazloženje
Dinamometar pri pokretanju daje graničnu vučnu silu, a pri ravnomjernom klizanju iznos kinetičkog trenja. N = m·g samo ako nema drugih vertikalnih sila; koeficijente dobiješ dijeljenjem sa N. Statičko trenje prije pokretanja nije stalno jednako graničnoj vrijednosti: prilagođava se vučnoj sili. U školskom modelu trenje ne zavisi od dodirne površine; stvarna razlika traži provjeru materijala, hrapavosti, opterećenja i rasipanja mjerenja. Nastavnik prati rukovanje i sigurnost.
Ključni sadržaji koje ovdje učiš: trenje, sila trenja, statičko i kinetičko trenje, koeficijent trenja i primjena u svakodnevnom životu.
Oblast B — Mehanika, cjelina 8.2 Dinamika. Oznake ishoda u izvoru: B.8.1, B.8.2, B.8.3. Predmetni kurikulum KS, 8. razred, oblast B, štampana str. 15 (PDF stranica 16). Raspored oblasti na portalu je urednički. Objašnjenja, primjeri i aktivnosti su autorski.